Dostupan turizam - No Limits - Udruga za promicanje dostupnog turizma

GLAVNI IZBORNIK

Go to content

Dostupan turizam

Što je dostupan turizam?
Dostupan turizam (accessible tourism) / inkluzivan turizam (inclusive tourism) / pristupačan turizam / turizam bez barijera (tourism without barriers) / univerzalni turizam (universal tourism) – sve su to sinonimi za specifičan oblik turizma koji je prilagođen osobama sa posebnim potrebama.  Ovo je jedan od najbrže rastućih segmenata putovanja.
 

Kada se govori o osobama s posebnim potrebama, tada se govori o:
  • osobama s invaliditetom (Općenito govoreći, postoje četiri vrste invaliditeta: invaliditet vezan uz smetnje sluha, invaliditet vezan uz smetnje vida, tjelesni invaliditet i mentalni invaliditet (Shafiei et al., 2014:22)).
  • starijim osobama,
  • osobama s dugoročnim zdravstvenim problemima,
  • roditeljima s malom djecom,
  • ljudima koji nose prtljagu,
  • osobama s privremenim invaliditetom

Prepreke u razvoju turizma za osobe s tjelesnim invaliditetom i motoričkim poteškoćama dijele se prema stupnju važnosti prepreka (Seyedmojtaba i Naden, 2018: 98):
  • prijevoz
  • znamenitosti i
  • smještaj

Turizam mora biti dostupan svima, pa tako i osobama s invaliditetom. Osobe s invaliditetom imaju pravo na odmor i opuštanje u najboljem mogućem smislu. Razvoj turizma dostupnog osobama s invaliditetom ima mnogobrojne pozitivne učinke, kako na osobe sa invaliditetom, tako i na gospodarstvo. Očekivani učinci su:
  • povećanje socijalne uključenosti  i pozitivni učinci na zdravlje osoba s invaliditetom
  • smanjenje sezonalnosti smještajnih i ugostiteljskih objekata
  • povećanje zaposlenosti u receptivnim područjima

Sa osobama koje imaju neki od oblika invaliditeta, uvijek putuje barem još jedna osoba, a nerijetko i više što otvara vrata izrazito velikom potencijalnom turističkom segmentu. Ovaj oblik turizma nije vezan uz sezonalnost, te se na taj način produžuje turistička sezona. Također može biti generator otvaranja novih radnih mjesta.

Biti dostupan znači da su svi uključeni i da svi mogu konzumirati sve proizvode i usluge iz turističke ponude

Razvoj dostupnog turizma
 
Prava svakog ljudskog bića obrađena su 1948. u Općoj deklaraciji UN-a o pravima čovjeka (United Nations Universal Declaration of Human Rights, UDHR). Konvencija Ujedinjenih naroda utvrdila je 2009. godine prava osoba s invaliditetom u gotovo svim područjima, a to su pristupačnost, zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvo, samostalan život, sudjelovanje u kulturnim i sportskim aktivnostima i građanska prava. Kako osobe s invaliditetom sudjeluju u kulturnom životu, rekreaciji, aktivnostima u slobodno vrijeme i sportu, članak 30 priznaje prava osoba s invaliditetom na pristup mjestima na kojima se odvijaju kulturne aktivnosti i pružaju usluge u kulturi, poput kazališta, muzeja, kina, knjižnica i turističkih usluga (Pagan, 2012). U Republici Hrvatskoj je isto potvrđeno Odlukom o proglašenju Zakona o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i Fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom.
 
 

Stanje u Republici Hrvatskoj
 
Danas osobe s invaliditetom čine značajan dio populacije u svijetu i u Republici Hrvatskoj. Na području Europe je više od 80 milijuna ljudi sa nekim oblikom invaliditeta. S obzirom da je ovo oblik turizma koji nije dovoljno razvijen, vrlo je teško ili gotovo nemoguće, pronaći putovanje na području Hrvatske koje je primjereno za osobe s invaliditetom. Iako smo turistička zemlja, ponuda za osobe s invaliditetom je izuzetno mala. Samo u Republici Hrvatskoj je više od 500.000 osoba sa nekim oblikom posebnih potreba. Procjenjuje se da će do 2020. godine na području Europe biti 154,6 milijuna osoba s invaliditetom što znači da će ovaj oblik turizma i dalje rasti. Hrvatska je zemlja koja ima velik turistički potencijal, te je izuzetno poželjna turistička destinacija. Da bi ostala poželjna turistička destinacija, potrebno je turističku ponudu prilagoditi svima, pa tako i osobama sa posebnim potrebama. Pristupačnost građevina osobama s invaliditetom regulirana je Zakonom o gradnji ("Narodne novine" broj 153/13., 20/17) i Pravilnikom o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjenom pokretljivosti ("Narodne novine" broj 78/13.) kojima su definirane obveze u vezi s gradnjom novih građevina, kao i obveze u vezi prilagodbe postojećih građevina tijekom njihove rekonstrukcije. Oznake pristupačnosti moraju biti jasno naznačene, primjerene veličine i postavljene na lako uočljivom mjestu.  (Ministarstvo graditeljstva)

Kako se odnositi prema turistima sa posebnim potrebama?
 
Ključ pružanja dobre usluge jest shvatiti da su osobe s invaliditetom istovjetne bilo kojoj drugoj mušteriji i da žele poštovanje, no s obzirom da mnoge „zdrave“ osobe imaju malo iskustva u radu s osobama s invaliditetom i njihovim potrebama, potrebno je znati neke naputke kako bi to poštovanje bilo i iskazano (Westcott, 2004: 6):
 
  • u redu je ponuditi pomoć osobi s invaliditetom. Pritom bi osoblje trebalo pričekati i vidjeti hoće li ta ponuda biti prihvaćena i nikako ne pretpostaviti da je pomoć uistinu potrebna. To ne samo da je nepoželjno, već može biti i opasno (osoba se može osjećati ugroženo, može smatrati da se dovodi u pitanje njene sposobnosti, može se uvrijediti)
  • osoblje bi se uvijek trebalo direktno obraćati osobi s invaliditetom, a ne njihovoj pratnji, ako je imaju. Pritom je važan kontakt očima
  • osoblje nikad ne bi trebalo ispitivati osobu s invaliditetom o njihovoj invalidnosti. Ako osoba ima razloge da podijeli te informacije s osobljem, ona će to i učiniti
  • osobe s naizgled sličnom invalidnosti, drukčije se s njom nose. Osoblje ne smije očekivati da su slične invalidnosti iste s obzirom da je svaka osoba s invaliditetom pojedinac za sebe
  • osobe s invaliditetom trebalo bi tretirati kao svaku drugu osobu (treba biti obazriv, ali nikoga ne gledati s visoka ili sa sažaljenjem)

Projekt No Limits i dostupan turizam
 Kroz projekt No limits će se napraviti koraci u smjeru osvještavanja ljudi da postoji velika potreba za razvoj dostupnog turizma, odnosno, turizma koji uključuje ugrožene društvene skupine (osobe s tjelesnim ili mentalnim invaliditetom, mlađe osobe, starije osobe i sl.). Pravo na putovanje pravo je svakog čovjeka. Turizam za sve sastoji se od pružanja turističkog iskustva koje svatko može uživati ​​bez obzira na pojedinačne karakteristike kao što su sposobnosti, dob, visina, rasa, spol, seksualna orijentacija, uvjerenja, ideologija ili kulturna pozadina. Kroz ovaj projekt će se posebna pažnja posvetiti turističkoj ponudi za osobe sa invaliditetom. Ovaj oblik turizma se u Hrvatskoj tek počeo razvijati, te trenutna ponuda sadržaja za osobe s invaliditetom nije dostatna, zbog čega se treba raditi na daljnjem proširenju istoimene ponude.

Literatura
 
Ministarstvo graditeljstva,
 
Pagan, R. (2012) Time Allocation In Tourism For People With Disabilities. Annals of Tourism Research. 39 (3), 1514–1537.
 
Seyedmojtaba, M., Nader , K.S. (2018) Prepreke u okolišu u razvoju turizma za osobe s invaliditetom. Acta Turistica, 30 (1), 87-114.
 
Shafiei, Z., Torabi farsani, N., Parandeh Khozani, B. (2014) Introduction to Accessible Tourism (Tourism for the disabled). Isfahan: Isfahan Municipality Recreational and Cultural Organization.
 
Westcott, J. (2004) Improving information on accesible tourism for disabled people. European Commision, Luxembourg: Office for Official Publications of the European Communities.
       
   
   
         
Web dizajn studio Tajči d.o.o.
Udruga za promicanje dostupnog turizma
Čučak 7a, 51312 Brod Moravice
HR6724020061100891592
oib 03987300958
+385 99 875 2309
© updt-nolimits.hr
Back to content